Keka moj, danas se navrsava četrdeset tužnih dana od kada si nas napustio.
A ja, još ne mogu da prihvatim i pomirim se sa tim. Probam naći utjehu da si na ljepšem mjestu, gdje ništa ne boli. Dok mi duša krvari. Oprosti mi, suze same klize niz obraze.Trudim se biti pozitivna, kakav si i sam bio. Al’ naiđu ti neki dani. Ne zamjeri mi samo sam čovjek, mnogo me boli.
Moj Keka, voljela bih sve da mogu ispočetka. Mnogo bolje, upornije i ljepše.
Jače bih te grlila, više bih te ljubila i mnogo ti pričala.
Ostalo je mnogo toga nedorečenog, al eto tako je trebalo biti.
Anđele moj, čuvaj mi se, čuvaj brata i tatu.
Vidimo se na nekom ljepšem mjestu!

Hristos Vaskrse!

Tvoja majka Jadranka.