Majkić moj, ne stigosmo ni
da se pozdravimo. Borila si se kao prava lavica pune četiri godine, hrabro i dostojanstveno do posljednjeg daha. Znam da je ovo samo privremeni rastanak, ali ipak boli neizmjerno. Sa nadom u Gospoda Isusa Hrista, u vaskrsenje i život vječni, vjerujem da ćemo se ponovo sresti. Svaki dan ću svojoj djeci pričati o tome kakvu su baku imali – najhrabriju i najbolju na svijetu. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i nikada te nećemo zaboraviti.

Voli te zauvijek tvoja Nina sa porodicom. Hristos vaskrse! 🤍