Draga naša prabako, još smo mali da razumijemo zašto si morala otići, ali dovoljno veliki da znamo koliko si nas voljela. Pamtićemo tvoje oči, tvoj osmijeh, tvoje ruke i svu ljubav koju si nam davala. Nedostajaće nam tvoji zagrljaji i svaki trenutak proveden sa tobom. Sada te čuva dragi Bog, a mi ćemo te čuvati u svojim malim srcima. Kad god pogledamo u nebo, pomislićemo na tebe i vjerovati da nas odozgo gledaš i čuvaš. Počivaj u miru, naša voljena prabako. Tvoja ljubav će zauvijek živjeti u nama.

Vole te tvoji mali praunuci.

Tvoji sokolići Stefan i Vasilije