Vuksa, još uvijek mi je teško da povjerujem da je ovo istina. Vijest o tvom odlasku me je potpuno šokirala i teško je prihvatiti da te više nema.

Prošli smo zajedno jedan veliki dio života. Od naših studentskih dana u Banjoj Luci, kafa, druženja i svih onih običnih trenutaka koje tada možda nismo ni znali dovoljno cijeniti, pa do vremena koje smo zajedno proveli u Americi. Toliko uspomena je ostalo iza nas.

Mnogo puta, kada sam prolazio kroz teške trenutke, znao si da me podigneš svojim dobrim srcem, humorom i tom svojom sposobnošću da čovjeku vratiš osmijeh na lice. Bio si jedan od ljudi zbog kojih ću svoje studentske godine u Banjoj Luci uvijek pamtiti sa osmijehom.

Žao mi je što život nije dao priliku za još jednu kafu, još jedan razgovor i još jedan smijeh kao nekada.

Hvala ti za sve trenutke, prijateljstvo, smijeh i dobrotu koju si ostavio iza sebe. Dio mog života i mojih najljepših uspomena zauvijek će biti vezan za tebe.

Nikada te neću zaboraviti.

Počivaj u miru, prijatelju. 🕊️

Tvoj cimer i prijatelj, Marko.