Četiri godine prođoše, a praznina je sve veća. Boli iznenadni rastanak, bole uspomene koje ne blijede. Nedostaješ nam više nego što se riječima može opisati. Vrijeme nije lijek, već svjedok bola što si prerano otišao i što nisi sa nama u svakom okupljanju i u svakom danu koji bi lijepši bio da si tu.
Ostalo je mnogo neostvarenih želja i neispričanih priča.
Počivaj u miru Božijem, a mi ćemo te se sa ponosom sjećati i od zaborava čuvati.

Tvoji najmiliji:
BRANKA, MILOŠ, DIJANA I MARIJA