Dragi moj tata,

godine prolaze, a meni i dalje nedostaješ isto kao prvog dana.
Voljela bih da si tu, da vidiš šta je život donio, da mogu još jednom čuti tvoj glas, osjetiti tvoj zagrljaj i imati te pored sebe, makar na trenutak.

Mnogo toga bih ti rekla da si ovdje, a najviše koliko mi nedostaješ i koliko bih voljela da si još uvijek tu.

Kažu da vrijeme ublaži bol, ali neke praznine ostaju zauvijek. Tvoj osmijeh, tvoja ljubav i najljepše uspomene na tebe nosim u srcu kroz svaki dan.

Nisi tu da te zagrlim, ali osjećam tvoju ljubav u svakom svom koraku.
Vjerujem da me negdje odozgo gledaš, čuvaš i pratiš kroz život.
Možda te moje oči više ne mogu vidjeti, ali moje srce zna da si uvijek uz mene.

Voli te tvoja ćerka Žana-nana❤️