POSLJEDNJI POZDRAV MOM NAJMILIJEM BRATU VLADIMIRU.
Sunce moje, ponosu moj, brate moj najmiliji… Kako da te ispratim, kada moje srce ne pristaje da te pusti? Kako da povjerujem da više nikada nećeš doći, da nećemo popiti našu nedjeljnu kafu, da neću čuti tvoj glas i zagrliti te onako kako samo sestra grli svog brata?

Mislila sam da srce ne može dva puta da se slomi na istom mjestu. Otkad sam izgubila našeg Darka, nosila sam ranu koja nikada nije zarasla. A sada odlaziš i ti, moje drugo sunce, i ostavljaš me da se pitam koliko tuge može stati u jedno sestrinsko srce. Na put koji si pošao dočekaće te naš brat Darko. Zagrli ga najjače za mene i reci mu da mi nedostajete obojica, više nego što riječi mogu izgovoriti. A ja ću, brate moj, svakog dana u mislima čekati da mi dođeš. Ostaće tvoje mjesto prazno, ali u mom srcu nikada. Nisam vas mogla sačuvati od smrti, ali vas od zaborava neću dati nikada.

Voljeću vas dok dišem, a boljeti dok postojim.

Tvoja sestra Darina sa porodicom.